Simpatije Srba prema Donaldu Trampu oslanjaju se na kombinaciju pragmatizma, očekivanja i specifične emotivne privrženosti koja se ne zasniva na klasičnoj racionalnosti, već na prepoznatljivim osobinama koje odgovaraju balkanskoj političkoj sceni.
Kako ističe političarka analitičarka Tanja Topić, Srbi imaju tendenciju da favorizuju političare koji su direktni, robusni i često bez dlake na jeziku, što odražava specifičnu vrstu „balkanskog“ političkog stila. Tramp je zbog svoje oštre retorike i otvorenih stavova postao simbol ovog tipa lidera, i to je jedan od ključnih razloga zašto je toliko popularan među Srbima.
“Ljubavi i naklonosti Srba u politici su dosta čudne, one uglavnom ne počivaju na racionalnim odlukama i promišljanjima već su rezultat prenaglašenih emocija. Srbi očito vole robusne i otresite političare, koji psuju, galame, prijete, kojima je kultura dijaloga svedena na nivo uvreda i omalovažavanja. Rekla bih da je Trump prototip balkanskog političara, i nema veze što je protiv migranata, što će nastojati da protjera i Srbe koji su ilegalno u SAD-u, nema veze što je neoliberalni političar, ali ima dozu konzervativizma imanentnu ovom podneblju”, navodi Topićeva za Gerilu.
Pobjeda Donalda Trampa na predsjedničkim izborima izazvala je veliko slavlje u Republici Srpskoj, gdje su se građani okupili ispred Palate Republike u Banjaluci. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik proglasio je pobjedu Trampa kao pobjedu i za Srpsku, naglašavajući da sada postoji nada za „objektivniji“ pristup američke administracije prema Balkanu. Dodikova izjava odražava duboko ukorijenjeni osjećaj da su prethodne američke administracije bile nepravedne prema srpskim interesima, ali i vjerovanje da bi Tramp mogao promijeniti ovaj kurs.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Što se proslave u Banjaluci tiče, politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da mu je prva asocijacija, kada je vidio to slavlje, bila film “Tri karte za Holivud”.
“Baš kao što u tom filmu imamo dve grupe ljudi u nekom malom mestu u Srbiji, od kojih jedna podržava Ameriku, a druga Sovjetski savez za vreme Kubanske krize, i kada odlučuju da pokrenu treći svetski rat. Dakle, baš kao i u tom filmu, tako i u ovom slavlju, radi se o jednom potpunom nepoznavanju i nerazumevanju kako funkcioniše politika velikih svetskih sila. A ta politika se ne menja preko noći, a pogotovo se ne menja kada su u pitanju male zemlje. Dakle, čitav Balkan, a pogotovo Bosna i Srpska, u spoljnoj politici SAD su na jako niskom mestu u listi prioriteta. Ovaj region za njih je, manje više, završena priča i ne verujem da će se i Trampova administracija preterano baviti nama a pogotovo da će drastično menjati dosadašnju politiku”, ističe Antić.
Za Srbe, Trampova ekonomska politika predstavlja pragmatičan okvir koji se udaljava od „moralnog imperijalizma“ karakterističnog za neke američke politike. Trampove pristalice među Srbima ističu da se pristup koji je Tramp primijenio u Vašingtonskom sporazumu 2020. godine, u kojem je naglasak stavljen na infrastrukturne projekte između Beograda i Prištine, smatra pozitivnim korakom. Smatraju da Trampova posvećenost ekonomskim rješenjima, a ne isključivo političkim uslovima, daje nadu da će američko-srpski odnosi biti zasnovani na uzajamnoj koristi.
Tanja Topić naglašava da Srbi vole političare koji su spremni na direktnu komunikaciju, često izraženu kroz galamu i otvoreno nezadovoljstvo. Trampova antiestablišmentska retorika i borbeni duh odjeknuli su kod građana Srbije i Republike Srpske, gdje je politika često podređena izraženim emocijama i sklonosti ka snažnim liderima. Trampove izjave, kojima često prkosi uobičajenim političkim normama, učinile su ga privlačnim među građanima Srbije i Srpske koji prepoznaju u njemu osobine koje cijene kod svojih lidera.
“Možda je ta ljubav djelimično potaknuta i averzijom prema demokratama i nekim njihovim odlukama prema regiji iz prošlosti. Neki srpski političari našli su dodirnu tačku u poslovnim poduhvatima, mislim na Beograd i građevinske poduhvate Trampove porodice. Tu je riječ o ljubavi iz interesa i nadanjima i očekivanjima da će to ispuniti i određene političke snove. Očito smo skloni autoritarnim političarima koji ne mare za procedure, zakone i ljudska prava”, naglašava Topićeva.
Trampov odnos prema velikim svjetskim silama, posebno Rusiji i Kini, djeluje kao model odnosa koji Srbija teži da uspostavi. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vidi Trampovu pobjedu kao priliku za Srbiju da ostvari bolje odnose sa Amerikom, bez ugrožavanja istorijskih veza sa Rusijom. Vučić je izjavio da „promjena u Americi donosi nadu za Srbe“, naglašavajući da bi se Tramp mogao zalagati za realističniju politiku koja neće ignorisati srpske interese.
Drugi mandat Donalda Trampa predstavlja nadu za mnoge Srbe koji vjeruju u mogućnost izgradnje stabilnijih odnosa sa SAD-om kroz ekonomske projekte i uzajamno korisne aranžmane. Srpski politički akteri, kao što su Dodik i Vučić, jasno su izrazili očekivanja da će Trampova administracija pokazati razumijevanje za specifične regionalne interese. Međutim, prema Velizaru Antiću, ovi optimistični stavovi često potiču iz prenaglašenih emocija i želja, a ne iz realnog poznavanja međunarodne politike.
Prvi razlog zašto Srbi vole Trampa je, prema Antiću, taj da su za vrijeme vladavine demokrata SAD bile skoro pa apsolutno protiv interesa srpskog naroda na ovim prostorima.
“Za vreme vladavine republikanaca (mlađeg Buša i Trampa) taj pritisak je malo popuštao i mogao se naći i zajednički jezik sa administracijom SAD. Drugi razlog je taj što je srpska dijaspora u SAD skoro apsolutno stala na stranu Trampa, dok je albanska u potpunosti podržavala Harisovu. Takođe, mada je mnogo manje brojna od srpske i albanske, bošnjačka dijaspora u SAD je podržavala Harisovu. Naravno da se sada iz te podrške očekuje i promena u ponašanju administracije, generalno prema našem regionu. Tako da je realno očekivati da će Trampova administracija imati više razumevanja za interese srpskog naroda nego što je to imala administracija predvođena demokratama”, ističe Antić.
Ipak, smatra da, iako je moguće očekivati umjereniji odnos prema srpskim interesima, teško da će ta promjena biti u tom odnosu kao što je to predstavio Milorad Dodik.
“Potez unošenja američke zastave u Palatu predsedništva je pokajnički gest Dodika koji je uvideo da se zaigrao sa velikom silom i da sada na sve načine nastoji da se vrati na fabrička podešavanja i da povrati blagonaklonost onih koji su ga i doveli na vlast. Samo je sada pitanje kako će svojim biračima opravdati unošenje američke zastave u palatu a naklonost tih birača je dobijao upravo kritikujući SAD i tu istu zastavu”, zaključuje Antić.
Tramp u očima mnogih Srba predstavlja priliku za novu paradigmu odnosa sa SAD-om, zasnovanu na poštovanju suvereniteta i praktičnim interesima. Dok srpski političari poput Dodika i Vučića u njemu vide šansu za izgradnju stabilnijih odnosa sa Amerikom, analitičari upozoravaju da Srbi često projektuju prevelike nade u ličnosti poput Trampa. Tramp je za mnoge Srbe simbol otpora prema globalnom političkom establišmentu i promotor suvereniteta, što odgovara specifičnoj političkoj kulturi Balkana.
Gerila.info
