Prvi put poslije brutalnog premlaćivanja novinar BNTV i portala Gerila.info Vladimir Kovačević napisao je na svom blogu tekst koji prenosimo u cijelosti.
Računar palim drugi put od petka. Savjetovan mi je odmor, mir i što manje svjetlosti. Samo mraka ima noću. U glavi ringišpil ne prestaje. Uz stepenice pa odmor kao da mi je sedamdeset. Tijelo hoće ali glava neće. Tijelo opada bez treninga. Čitam Milenijum taman dio gdje ubijaju Daga Svensona.
ATV i RTRS objaviše javnosti Republike kako sam bogatiji za 80 000 dolara. Ni jedna laž me nije toliko obradovala. Priznajem malo sam maštao šta se može sa tim novcem. Na primjer otići na sve tri gostujuće Zvezdine utakmice u Ligi Šampiona.
Jutros pišem demantij, realno ljudi su isti dan kada sam izašao iz bolnice svim zainteresovanim objavili kako sam bogatiji za pomenutu sumu. Klasična nova meta na čelo. Objavili su demantij. Bar misle da jesu. O tome nekada kasnije neki zaista nemaju obraza. To što je tekst prenesen apsolutno ih ne opravdava.
Pored glave najviše, uha, nosa, nogu, malo ponosa, stradale su mi patike, naočale i najnovije hlače.
Danas obilazim, kupujem gledam cijene isključivo u dolarima.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ljudi prilaze, pozdravljaju, ne znam više šta da mislim. Hiljadu poruka podrške je stiglo. Zahvalan sam ali da novinari imaju istinsku podršku društva drugačija bi priča bila. Jedni govore kako svašta čačkamo i pitamo ne shvatajući da je to naš posao i da to radimo upravo da to ne bi morali raditi “obični” građani. U principu, mnogima su krivi glasnici loših vijesti umjesto onih koji loše vijesti proizvode.
Pisao sam na ovom blogu svašta bez i jedne marke bilo kakve nadoknade (bezuspješan pokušaj google reklamiranja) jer sam smatrao da je to moja dužnost. I dalje smatram da su časni i pošteni novinari najveći čuvari interesa Republike Srpske. I da je tako u svakoj državi i u svakoj demokratiji na svijetu. Problem je zaista što smo mi kao društvo izgubili svaki kompas i svakodnevno smo svjedoci sve dubljeg dna. Siguran sam da ćemo da propadnemo i da postoje još vrlo vrlo male šanse da se izvučemo. A tome nisu krivi nikakvi neprijatelji već smo sami sebi najveći neprijatelj.
Smršao sam nekoliko kilograma, to vam tek neću oprostiti.
